Okrutna pravila intimnih odnosa u srednjem vijeku

Naša ideja o se*sualnom životu srednjovjekovnih ljudi puna je mitova i predrasuda, uglavnom pod uticajem književnosti i filmske industrije.

Ali stvarnost je mnogo složenija nego što bilo ko od nas može zamisliti. Historičarka Catherine Harvey, u svojoj knjizi “Strasti vatre”, razbija neke od ukorijenjenih ideja koje imamo o se*sualnim odnosima u srednjem vijeku.

Crkva i se*sualni odnosi

Iako ih je smatrala grijehom, crkva nije imala ništa protiv se*sualnih odnosa među supružnicima. Ali bila je protiv se*sa iz zadovoljstva, što je smatrala sodomijom.

Pojam se danas obično povezuje sa homose*sualnim vezama, ali je nekada označavao svaki se*sualni čin koji nije bio namijenjen razmnožavanju. Stoga su se oralni i analni se*s, kao i mas*urbacija, smatrali činovima sodomije.

Griješne žene

U kršćanskom svijetu sodomija se također smatrala zločinom. Vlasti su u nekim slučajevima bile vrlo popustljive – na primjer, muškarci su mogli imati ljubavnike i ići u javne kuće, dok su u drugim homose*sualci bili aktivno proganjani.

Po istoj logici, prostitucija je bila dozvoljena i smatrana “manjim zlom”. Javne kuće su bile u vlasništvu opština kako bi vlasti mogle regulisati dešavanja u njima i izbjeći nerede.

Prostitutke – iako griješne žene u očima crkvenih velikodostojnika – imale su određene uslove sigurnosti i higijene.

Pojas nevinosti

Naš pojam srednjovjekovne se*sualnosti prožet je mnogim mitovima. Dva od najpoznatijih su pojas nevinosti i pravo prve prve bračne noći ili na latinskom droit du seigneur.

Pojasevi nevinosti su vrsta metalnih gaćica koje su nosilea žene što im je onemogućavalo se*s. Bile su zaključane i muž ili vjerenik su imali ključ da izbjegnu mogućnost nevjerstva u njegovom odsustvu.

Međutim, nema direktnih dokaza o postojanju pojasa nevinnosti i nalazi se samo u literarnim izvorima. Takođe, iz očiglednih razloga, ova praksa bi bila izuzetno zamorna i otežavala bi odlazak u toalet, a vjerovatno bi izazvala i ozbiljne povrede intimnih dijelova.

Pravo prve bračne noći

Još jedan veliki mit je pravo na prvu bračnu noć – po njemu je lokalni feudalac imao pravo da provede bračnu noć sa potpuno nepoznatom mladom.

Poput pojasa nevinosti, ova tvrdnja se pojavljuje samo u literarnim izvorima i za nju nema konkretnih historijskih dokaza, a još manje kodeksa koji tu praksu čini “zakonitom”. Naravno, to ne znači da nije bilo zloupotreba od strane onih na vlasti.

Nevini supružnici i brak

Crkva svakako stavlja veliki naglasak na nevinost i činjenicu da se treba vjenčati nevin, pogotovo ako je žena. U teoriji, se*s prije braka ne bi trebao biti dozvoljen, ali stvarnost je bila sasvim drugačija.

Kod muškaraca se praktično pretpostavljalo da je svaki od njih već imao neko se*sualno iskustvo prije braka. To je bilo toliko izraženo da se u slučaju mladenaca koji su bili nevini pred oltarom, sumnjalo da bi mogli biti homose*sualci ili impotentni.

“Iskusan” mladoženja

Pošto je svrha braka bila reprodukcija, oboje su smatrani nepoželjnim – stoga se iskusan mladoženja smatrao poželjnim.

Što se tiče žena, njihova nevinost je bila imperativ. Ovo nije bilo čisto moralno, već i praktično pitanje u smislu da u to vrijeme nije bilo DNK testova koji bi utvrdili ko je otac djeteta.