Nakon Milorada Dodika, koji je u utorak gostovao na “Hrvatskoj radio-televiziji” (HRT), i to u centralnoj informativnoj emisiji “Dnevnik”, red je došao i na predsjednika bosanskohercegovačkog HDZ-a, Dragana Čovića.
Govoreći o aktuelnoj političkoj situaciji u svojoj državi, Čović se kao mnogo puta do sada, dotakao i problematike u vezi s Izbornim zakonom i “autohtonim” predstavljanjem hrvatskog naroda, prvenstveno tu misleći na izbor članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine (BiH).
Izlizane floskule
“Hrvatski narod mora osigurati svoju potpunu ustavnu jednakopravnost, birati svoje predstavnike, i onda zajednički tražiti što nam treba na euroatlantskom putu”, kazao je predsjednik HDZ-a BiH, te dodao:
“Bez hrvatskog naroda u BiH neće biti ni Bosne i Hercegovine”.
Gdje su Hrvati?
Upravo ova rečenica možda najbolje opisuje aktuelno stanje sa stvarnom brojnošću ovog najmalobrojnijeg konstutitivnog naroda u BiH. Imajući u vidu da je HDZ BiH, sajedno sa SDA, i SDS/SNSD-om, s manjim izuzecima, praktično već dvije decenije konstantno na vlasti na državnom, entitetskom, a posebno kantonalnom nivou u “županijama” sa hrvatskom većinom, brojevi neupitno pokazuju da je katolika Hrvata u BiH danas više nego duplo manje u odnosu na 1991. godinu.
Ukoliko imamo u vidu da su ministarstva finansija u Vijeću ministara BiH i Vladi Federacije BiH u posmatranom periodu od zadnjih 20 godina skoro stalno “u rukama” kadrova iz HDZ-a BiH, ponekad začuđuje stav predsjednika ove stranke da su uvijek drugi krivi za stanje s Hrvatima u BiH, pa tako i sa njihovim pravima, ali i brojnošću, koja je prema podacima Katoličke crkve u BiH danas “na svega” 350.000 (u odnosu na 760.000 iz 1991. godine).
Crkveni podaci
Razlog zašto je na Popisu iz 2013. godine bilo 545.000 katolika (Hrvata) u BiH, a Katolička crkva ih 2021. godine prikazuje svega 350.000, leži u činjenici da “crkva već stoljećima najrealnije broji stvarno stanje na terenu“, za razliku od popisivača koji su skoro pa “automatski popisivali” stanovništvo BiH 2013. godine. Da ne bude zabune, i pripadnici ostala dva naroda nalaze se u sličnoj situaciji, tj. s uvećanim brojevima koji ne odgovaraju realnom stanju na terenu.
Međutim, ova se problematika možda najbolje osjeti kod najmalobrojnijeg naroda u BiH, čiji politički predstavnici manjim dijelom možda i nisu mogli, ali većim vjerovatno nisu niti htjeli nikada se pažljivije baviti ovim problemom.
Jasno vidljivo na terenu
Već poluprazna izbjeglička naselja Hrvata doseljenih većinom iz centralne Bosne (Šuškovo selo i Bobanovo naselje) na području općina Čapljina i Stolac, možda su i najočitiji primjer jedne takve politike, dok se s druge strane slično može primjetiti i na potezu od Posušja, preko Tomislavgrada, pa sve do Livna, gdje postoje vidno ispražnjeni i nenaseljeni predjeli koji se protežu na desetine kilometara.
I baš na primjeru Livna se tokom početnog procesa vakcinacije mogao primjetiti taj problem “nestanka bh. Hrvata”, kada su općinama u Federaciji BiH (FBiH) donirane vakcine protiv virusa korona na osnovu Popisa iz 2013. godine. Iako su svi imali problema s manjkom vakcina, samo je Livno “javno pozivalo” građane iz ostalih dijelova FBiH na imunizaciju, jer su imali osjetne viškove vakcina.
“Politička borba” za interese vlastitog naroda, u ovome slučaju hrvatskog u BiH u čije ime se “isključivo upisuje” HDZ BiH, na čelu s Draganom Čovićem, zasigurno se ne vodi po principu “traženja rješenja, a istovremeno svakog mogućeg izbjegavanja pronalaženja istog“. I tako već proteklih 15 ili 20 godina…
Pratite nas putem aplikacije za Android, agregatora vijesti Google News, kao i na društvenim mrežama Facebook, X i Instagram. Prilikom preuzimanju teksta obavezno je navesti Danas.ba kao izvor, te dodati link na autorski članak.
